Dora Gelo: GARDEROBA

Predstava je nastala u koprodukciji s kazalištem KNAP.

REŽIJA: Paolo Tišljarić
DRAMATURGIJA: Valentina Galijatović
KOSTIMI I  ŠMINKA: Tea Bašić
SCENSKI POKRET: Anja Đurinović
DIZAJN RASVJETE: Vesna Kolarec
IZBOR GLAZBE: Paolo Tišljarić
FOTOGRAFIJE: Tena Pavletić
PRODUCENTICA: Iva Srnec
ASISTENTICA PRODUCENTICE: Tea Šarić
ODNOSI S JAVNOŠĆU: Iva Cikojević
DIZAJN PLAKATA I KNJIŽICA: Irena Kraljić
IZVODE: Marija Šegvić, Tomislav Krstanović, Dora Gelo, Pavle Vrkljan

Predstava Garderoba nastala prema istoimenom dramskom tekstu Dore Gelo problematizira muško-ženske odnose. Kako i sam naslov nagoviještava, i kazalište je važan dio njihovog odnosa. Naime, oba su glavna lika zaposlena u kazalištu te se postavljaju pitanja poput – na koji način njihov posao utječe na njihov život i obrnuto? Htjela sam ti biti više žena, a manje suradnica. Zato sam prestala raditi. Kako odvojiti privatni život od poslovnog i je li uopće moguće govoriti o privatnom životu kad je u pitanju par koji kao da je svjestan da je sve što govore jedno zapravo upućeno gledateljima u kazalištu. U jednom se trenutku izgovara rečenica Mrzim kad od našeg života radiš pozornicu a čini se kao da oboje uživaju od života raditi pozornicu. Imamo osjećaj kao da smo usred natjecanja dvije osobe koje pokušavaju pridobiti našu naklonost te kao da zbog tog izgovaraju rečenice koje će samo njih prikazati u dobrom svjetlu. Kakvi bi njihovi odnosi bili da su iza pozornice, u garderobi, daleko od naših očiju? Premda se predstava zove Garderoba, ono što vidimo na sceni je poput garderobe okrenute na vanjsku stranu te na taj način i garderoba postaje pozornica na kojoj likovi uživaju iznositi dotad skrivene stvari na vidjelo; toliko uživaju u istini koju si govore po prvi put da se ta istina čini poput laži. Govore si bolno iskrene rečenice poput Ne boliš me od druge godine braka, ali kao da im svjetla pozornice umanjuju taštinu te zbog toga stoički podnose “istinu” i uživaju u primanju i nanošenju bola. Katkad se čini da se namjerno žele međusobno povrijediti govoreći što je moguće iskrenije pa čak i ta iskrenost postaje lažna „iskrenost“, glumljenje iskrenosti. Motiv taštine je, dakle, također prisutan u prestavi. Ne čudi što je taština u prošlosti često prikazivana kroz simbole prolaznosti poput trulog cvijeća i lubanje. Taština je nešto protiv čega se bore sva četiri glavna lika, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Stoga u predstavi imaju maske koje skrivaju njihova prava lica, a koja potječu iz meksičke tradicije slavljenja Dana mrtvih gdje se vjeruje da se prihvaćanjem smrti prihvaća život. A kad se ugase svjetla pozornice, hoće li se ugasiti i ljubav između glavnih likova ili će se tek tada ponovno roditi, bez taštine i bez glumljenja, ostaje otvoreno pitanje.

Premijera 16. listopada.2014.

Predstava je sufinancirana sredstvima Grada Zagreba.

http://www.knap.hr/kazaliste/predstava.asp?id=86

http://www.story.hr/ljubavni-cetverokut- u-garderobi- 223180

http://www.hrt.hr/enz/vijesti-iz- kulture/259328/