OBILJEŽAVANJE 100. OBLJETNICE OD POČETKA I. SVJETSKOG RATA

Predstava je nastala u koprodukciji  Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu i Centrom za kulturu Trešnjevka.

REDATELJICA: Iva Srnec
PRODUCENTICA: Marina Trandler, ADU
DRAMATURGINJA: Nina Gojić, ADU
KREATIVNI SURADNICI FF-a: Branimir Suk, Zrinka Suk, studenti ukrajinistike FFZG-a
AUTOR GLAZBE: Hrvoje Pandžić
VODITELJ ZBORA: Kristijan Kostić
SCENOGRAFKINJA: Marta Crnobrnja
OBLIKOVATELJ SVJETLA: Zdenko Trandler
IZVOĐAČI: studenti Filozofskog fakulteta, Akademije dramske umjetnosti i profesionalni glumci
VODITELJICA KOSTIMOGRAFSKE SEKCIJE: Zrinka Suk, studentica ukrajinistike FFZG-a
VODITELJICA KULINARSKE SEKCIJE: Iva Dejanović, studentica ukrajinistike FFZG-a

Prije stotinu godina, 28. lipnja 1914. godine,u Sarajevu se zbio atentat na austrougarskog prestolonasljednika, nadvojvodu Franju Ferdinanda kojega je izvršio atentator Gavrilo Princip što je bio povod za početak I.svjetskog rata. Procjenjuje se da je ratu stradalo oko 40 milijuna žrtava od kojih je oko 22 milijuna poginulo. Rat nije zaobišao Hrvatsku koja se tada nalazila u sastavu Austro-Ugarske te je i sama ratu dala svoj danak. Kao jedan među tisućama hrvatskih vojnika našao se i najveći hrvatski pisac 20.stoljeća, književnik i enciklopedist Miroslav Krleža koji je svoj vojni rok služio u istočnoj Europi, na bojištu u Galiciji 1915.godine. Iz njegovog ratnog iskustva kasnije su nastala brojna djela: eseji, memoari, drame, dnevnički zapisi i novele koje danas daju prikaze onog vremena te su od neprocjenjive važnosti za književnost, izvedbeno-scensku umjetnost i historiografski rad.

Mladi umjetnici, studenti – amateri i profesionalci odlučili su upriličiti cjelovečernje događanje kojime će obilježiti 100. obljetnicu od početka I.svjetskog rata, prisjetiti se promjena koje je donio rat, ratnih stradanja, ali i književnosti koje je to razdoblje iznjedrilo, te  učiniti to uz pomoć više djela Miroslava Krleže.

Razlog više za realizaciju zamišljenog projekta jest upozorenje koje mladi svojim programom žele uputiti svijetu. Poznata je uzrečica Na mladima svijet ostaje, no mladi postavljaju otvoreno pitanje: Kakav svijet nam ostavljaju naši roditelji?

Premijera: 7.lipanj 2014.

IZ KRITIKA:

Strahote rata

10. lipnja 2014.

Jučer je u Centru za kulturu Trešnjevka obilježena stota obljetnica početka Prvog svjetskog rata, a cijeli je događaj nastao kao koprodukcija Umjetničke organizacije Točka na i, Akademije dramskih umjetnosti i Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Ova je obljetnica opravdano obilježena izvedbom Krležine drame Galicija i fragmenata iz djela Baraka 5b i Bitka kod Bistrice Lesne, u kojima je nevjerojatno živopisno opisan horor klanja hrvatskih vojnika koji se događao na bojištu između Austro-Ugarske i Rusije, na teritoriju Ukrajine gdje je i lokalno stanovništvo bilo uvučeno u rat. Krleža je davne 1915. godine na bojištu Galicije bio svjedokom Brusilovljeve ofenzive, što je inspiriralo dramu napisanu 1922. Uz premijeru predstave Galicija bila su predstavljena i ukrajinska jela i pića koja su pripremili studenti ukrajinistike Filozofskog fakulteta.

Predstavu je režirala Iva Srnec, ravnateljica Umjetničke organizacije Točka na i, uz produkciju Marine Trandler kojoj je to bio diplomski rad na studiju produkcije na Akademiji dramskih umjetnosti. Tekst je prilagodila Nina Gojić, ubacivši na pravim mjestima drame digresije s dijelovima novela Baraka 5b i Bitka kod Bistrice Lesne što je dalo još veću snagu likovima drame, odnosno kadetu Horvatu (Davor Kovač) koji se opire apsurdnosti i nepravdi sustava, kao i ljudskoj pokvarenosti i licemjerju onih koji vladaju nad drugima. Njegov je bijes ponajprije usmjeren barunici Meldegg-Crannensteg (Petra Vukelić) koja podupire rat, a bojište pretvara u svoj privatni salon te nadređenim vojnicima (Ivan Grčić, Asim Ugljen, Alan Katić) s kojima dolazi u brojne sukobe od kojih je jedan koban. Potporu ima u Oberleutnantu Gregoru (Marko Cindrić) čiji je stav spram života i rata najneutralniji i stoga čini se i najispravniji, jer jedini ostaje na životu. Pobuna mladog kadeta u potrazi za slobodom od diktatorske i eksploatatorske ruke završila je gubitkom života (no što to znači kad je čovjek kao sužanj ionako mrtav), dok je na životu ostao onaj s realnim pogledom na situaciju, u iščekivanju samostalnog razrješenja stvari.

Mladi su glumci  bez greške odigrali zahtjevne Krležine likove, pri čemu su vodstvo preuzeli Marko Cindrić i Davor Kovač – prvi kao nervozni ali pravedni vojnik svjestan stanja u kojem se nalazi no bez mahnite pobune kadeta Horvata koji više ne može podnositi činjenicu da je pijun u tuđim rukama, i to u rukama nesposobnih, zlobnih i nepravednih, sve pod krinkom zajedničkog cilja koji nema smisla i ništa ne znači pojedincima koji gube živote, već samo onima koji u svojim salonima uživaju u klaviru i vinu dok „manje vrijedni“ ginu u strašnim uvjetima.

Malobrojni ženski likovi u drami također su odlično prezentirani: Petra Vukelić i Vjera Peršić ne zaostaju za kolegama iako su uloge kraće; prva kao bezosjećajna pripadnica više klase, a druga kao ukrajinska seljanka kojoj je sustav oduzeo sve, a na kraju i život.

Mrtvački kor (Zrinka Suk, Monika Guzmić, Gabrijela Benković, Eva Maras, Veselin Krstovski, Hrvoje Pandžić, Matija Antolić, Martin Čutura, Boren Žunac) u digresijama pripovijeda ulomke iz novela iz zbirke Hrvatski bog Mars koje svojim strašnim opisima bojišta i stradanja nedužnih vojnika, kako hrvatskih pa tako iz cijele monarhije izazivaju gnušanje, žaljenje i strašnu tugu.

Scenografsko rješenje Marte Crnobrnje ponudilo je pravi ambijent za navedeni kor, a predstava je praćena glazbom koju uživo na klaviru i usnoj harmonici izvodi Matija Antolić.

Ekipa mladih entuzijasta učinila je hvale i divljenja vrijedan posao, podsjetivši nas još jednom kako ljudska potlačenost nikad ne zastarijeva. Ni nakon toliko godina klanja i umiranja za tuđe ciljeve svijet nije naučio lekciju – i dalje se ratuje, ne pojedinci s pojedincima, već zemlje sa zemljama, pod krinkom plemenitih ciljeva, borbe protiv terorizma i za slobodu, a uistinu za nekoliko sitnih ciljeva elite koja upravlja u zaleđu. Kadet Horvat digao je bunu protiv takvog sustava, i konačno, što ga je kroz cijelu dramu mučilo, odlučio reći: ne! Pa izgubio život.

Krležina poruka sigurno nije ne buniti se. Krležina je poruka besmislenost svijeta potkovana gorčinom i razočaranjem kao posljedicama svega što je na ratištu svjedočio. Njegova je poruka krhkost i usamljenost pojedinca kao kotačića u sustavu koji je predobro organiziran da bi bio pobijeđen. Jedan kadet nije dovoljan, ali kada bi se svi digli i rekli – ne! – to bi već bila sasvim druga priča.

Anđela Trampus, Fotografije: Sandra Tribuson

http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=10854